Proljeće pri kraju. Vrijeme letargije isteklo. Pripremit se treba za već po pravilu naporne ljetne poslove.
Moj je običaj da u predsezoni napunim akumulatore što je moguće više, a to mi najlakše ide na Vranskom jezeru uz ribičke štapove, pecanje ili lutanje s fotoaparatom.
A i lijepo se opet susreti sa starim znancima i prijateljima.
‘Zmija’, legenda kampa ove godine je nešto kasnio pa se njegovi somovi još debljaju. Marijan iz Gospića pak nikad ne kasni. Jožu i Lacia iz Zagreba i ove godine dopratila vučna služba (treća godina za redom).
Bilo je dobro i uz loše vrijeme, slab ulov i premalo dobrih fotki.
Ostalo je ipak ponešto i za sjećanje.
Miris brnistre , onog prekrasno mirišljavog cvijetka je totalno opuštajući i bez obzira na tvrdnje o njenom baš suprotnom djelovanju na ljepši spol.
Čini mi se da i vrane tamo na Vranskom nekako ljepše grakću.
A ostala je tu ipak i pokoja fotka.

S proljećem dolazi i prvo poljsko cvijeće.
Tratinčica i plava potočnica prvi su samonikli cvjetuljci u mojem vrtu.
Kod slikanja potočnice sam eksperimentirao sa otvorom blende od maksimalnog f4,5 do f22 za veču dubinsku oštinu. Iza samog cvijeta sam “namjestio” (komadom kartona) sjenu radi dobivanja tamne pozadine.  Rezultati se vide u galeriji