Proljeće pri kraju. Vrijeme letargije isteklo. Pripremit se treba za već po pravilu naporne ljetne poslove.
Moj je običaj da u predsezoni napunim akumulatore što je moguće više, a to mi najlakše ide na Vranskom jezeru uz ribičke štapove, pecanje ili lutanje s fotoaparatom.
A i lijepo se opet susreti sa starim znancima i prijateljima.
‘Zmija’, legenda kampa ove godine je nešto kasnio pa se njegovi somovi još debljaju. Marijan iz Gospića pak nikad ne kasni. Jožu i Lacia iz Zagreba i ove godine dopratila vučna služba (treća godina za redom).
Bilo je dobro i uz loše vrijeme, slab ulov i premalo dobrih fotki.
Ostalo je ipak ponešto i za sjećanje.
Miris brnistre , onog prekrasno mirišljavog cvijetka je totalno opuštajući i bez obzira na tvrdnje o njenom baš suprotnom djelovanju na ljepši spol.
Čini mi se da i vrane tamo na Vranskom nekako ljepše grakću.
A ostala je tu ipak i pokoja fotka.